Blog

Almir Badnjevic

5 days ago

Ljudi koji ne primjećuju, koji nisu radoznali, koji nemaju kritičko razmišljanje, po pravilu su pogodni za manipulisanje. To je materijal za vođe i diktatore. Zato je važno podsticati na radoznalost.
Radoznalost kao znatiželju za razumijevanjem svijeta oko sebe, kao unutrašnju emotivnu snagu za traganjem i istraživanjem.
Sve dok smo radoznali – imamo i duha. Tragalačkog, istraživačkog duha… Duha koji vodi novim idejama, kreaciji i poduzetništvu. Suprotno radoznalosti je ravnodušnost – sve mi je isto, svejedno, neprimjećivanje svijeta oko sebe, a kamoli pokušaj da se taj svijet i razumije. Ravnodušnost je najčešće izraz razmaženosti, te mentalne bolesti današnjice…
Da li ju je moguće liječiti?
Kako ja shvatam razmaženost? Shvatam je kao neprijatelja radoznalosti. Razmaženost, kao neprijatelj duhu inovacija, kreacije, poduzetništva… Razmaženost kao uokvireno razmišljenje, kao razmišljanje unutar kutije, razmaženost koja, prije ili kasnije, rezultira snobizmom, odnosno umišljenošću!
Pitao sam sebe da li sam u životu sreo npr. razmaženu osobu koja je poduzetnik? Razmaženu osobu koja je postigla neki veći uspjeh? Razmaženu osobu koja je sretna i ispunjena? Ne, ja je nisam sreo! A vi?… Niste?
Prvo pogledajte sebe u ogledalu, pa odgovorite na ovo pitanje: da li ta razmažena osoba niste upravo Vi?
Samo promjena čovjeka iznutra vodi ka boljem razumijevanju svijeta u sebi, a potom i svijeta oko sebe.
Radoznalost je jedna od poluga koja mijenja čovjekovu unutrašnju duhovnu strukturu, čovjekov duh, čovjekov pogled na svijet oko sebe.
A zašto „razmaženo dijete“ nije radoznalo? Ili, kako ja shvatam i prepoznajem razmaženost kod naših studenata? Razmaženost je shvatanje života da je život lak, bogat, bez nekih velikih ograničenja, da je sve na dohvatu ruke sada i ovdje, da mu sve pripada, da on ima samo prava, ali ne i obaveze, da je slobodan, ali bez odgovornosti, da je uspješan, a da ne radi i ne uči, da završi fakultet, želeći da što manje ugradi sebe u studije, da je više nadobudan nego oprezan; da neko ima obavezu da mu sve što poželi i obezbijedi (roditelji, kompanija, država…) i mnogo toga još.
Sve ovo zajedno vodi jednom zadovoljstvu (istina bez pokrića) koje ga zatvara u odnosu na spoljni svijet, da ništa ne sluša što drugi govore, da ne sumnja u svoje mišljenje, te da nema osjećaj potrebe za druženjem. Iz svega toga razvija se osjećaj nadmoći (malograđanske nadmenosti i osvetoljubivosti) i stalno insistiranje na sopstvenom mediokritetskom pogledu na svijet, a koji je bez razmišljanja, i suzdržanosti… Kad tehnika i luksuz postanu gospodari – čovjek gubi sebe i postaje snob! Postaje dio mase, odnosno čovjek mase!
Kako da na studijama gasimo tu razmaženost, odnosno kako razvijati radoznalost i buditi maštu studenta?
Kako razvijati shvatanje života kao stalne borbe, stalnog izbora u različitim okolnostima?
Zaista, mlad čovjek treba što prije da shvati da je život borba, napor, da muka, nevolja i teškoće bude i pokreću „moje aktivnosti, moje sposobnosti“.
Kada nam tijelo ne bi bilo teško, ne bismo mogli hodati, nosio bi nas vjetar kao što nosi perje…
Prisjetimo se poznatih riječi Njegoša: „Bez muke se sablja ne sakove, bez muke se pjesma ne ispoja“… „U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci.“
Misija i Univerziteta treba da bude sijanje sjemena danas za novu budućnost, upravo u tome da se utiče na preobražaj studenta, na preobražaj, koji vodi shvatanju života kao borbe, shvatanju života slično „životu“ brodolomca, koji pokušava da se uhvati za sve ono što mu se čini da mu može spasiti život?
Život je potpun samo kada pronađete u sebi tu Božju tajnu sakrivenu u svakom od nas – talenat i kada ga kroz tu borbu razvijate. Talenat je naša sudbina – odnosno Stvoritelj nam je dao talenat koji se ispoljava u više mogućnosti da vodimo svoj, autentičan život… Samo kroz borbu možemo otkriti taj talenat… Ukoliko ga ne otkrijemo, a većina ga nikada ne otkrije, vodi se „tuđi“ život, a ne svoj, ne autentičan život, vodi se život koji rijetko vodi ispunjenosti, zadovoljstvu i životnoj sreći. Ravnodušnost i razmaženost su upravo način kako se ne može pronaći sopstveni talenat, i kako se upada u jednoličan život, život mase, život u mravinjaku, život zombija… Dugo sebe pitam čemu sva ta predavanja, vježbe, ispiti ako se sve to kalemi na većini koja ne shvata život kao borbu, već kao život u kome mu je sve unaprijed dato, obezbijeđeno, propisano…
Ta apstraktna beživotna nastava je jedan od ključnih uzroka sadašnjoj krizi škole i univerziteta.
Davno sam pročitao odgovor Karnegija, kralja čelika s početka XX vijeka („tadašnjeg“ Bila Gejtsa), koji je na pitanje šta je cilj studija odgovorio: „Razvijanje kod studenta kritičkog načina razmišljanja“…
Uz to je dodao „najbolji način dolaženja do znanja je samoobrazovanje“… To znači životno obrazovanje…
Obrazovanje iz dubokih emocija… Jer, iskustvo je u suštini satkano od emocija… Zašto prva ljubav zaborava nema?
Studiranje: način razmišljanja; samoobrazovanje!
Kako je ovo daleko od današnjeg shvatanja studija čiji je cilj sticanje tehničkih znanja koje trenutno traži tržište! Tehnička znanja koja se isključivo dobijaju u školi i na univerzitetu.
A šta je sa samoobrazovanjem? Sa sopstvenom željom da nešto sam saznam? Šta je sa mojom sposobnošću da učim od sopstvenog emotivnog života, a ne da, kao u školi, samo učimo o nekom životu koji će se desiti?…
Kako da učim „pamteći sebe“ – od svog iskustva?
Da li suviše mnogo vjerujemo u to da će škola (univerzitet) sama po sebi svakom pojedincu dati ono što mu za život treba?
Da li današnji univerzitet suviše tjera studenta u školsko razmišljanje (ukalupljeno, uokvireno), u razmišljanje koje vodi „tačnim“ i „konačnim“ odgovorima, a ne u razmišljanje „out of box“?
Da li školsko prihvatanje i opis stvarnosti danas, a kamoli sutra, odgovara realnom svijetu u kome živimo?
Na Univerzitetima se ovakva i slična pitanja moraju postavljaju i o njima se mora raspravljati! S tim u vezi potrebno je koristiti iskustva mnogih novih univerziteta iz svijeta – novih i mlađih, koji više nego oni „stari“ postavljaju ovakva pitanja…. Daleko smo od toga da smo pronašli odgovore… A realno, i ne znamo šta je odgovor… Odgovori na ova pitanja su slični čovjeku koji u mraku traži izvor svjetlosti! Ali mi moramo da nastavimo da tragamo…
Stoga potrebno je uvoditi suštinske promjene koje vode preobražaju (unutrašnjem s#simboliimetafore #ikreg profesora i studenta… To su mali pomaci… Ali ne smijemo vjerovati u te revolucionarne, jednokratne udarce kojima se mijenja stvarnost… Još manje u one iz arsenala mehanicističke paradigme, kao i paradigme koja vjeruje u sposobnost predviđanja budućnosti i vjere u život sigurnosti…
Treba da smo svjesni neizvjesnosti i nesigurnosti koju nosi informatička paradigma. Za nas informatička paradigma ne smije da znači kupovina računara i gotovih softvera – znači prilagođavanje načinu razmišljanja i shvatanja svijeta koje proizilazi iz mnoštva i brzine informacija koje su oko nas, koje proizilaze iz društva koje više nije industrijsko društvo zasnovano na podjeli rada i sigurnosti, već društva u kome „big data“ i holistički pristup (pristup cjeline) sve više dominira i postaje ta glavna matica civilizacijskog razvoja. #SimboliiMetafore #ikre … See MoreSee Less

Almir Badnjevic

2 weeks ago

#ikre – Više od riječi, put ka spoznaji!

Kroz svoje objave če#ikreoristim #ikre, što je inspirisano prvom objavom u Kuranu – “Ikre” (Čitaj!). Ova riječ za mene nije samo religijski imperativ, već univerzalni poziv na znanje, razumijevanje i rast.

Vjerujem da je čovjekova misija uvijek učiti, čitati i širiti vidike. Naša stvarnost, kultura i budućnost počiv#ikrea stalnom sticanju i dijeljenju znanja. Stoga, #ikre nije samo vjerski podsjetnik – to je filozofija života.

Uprkos tome što mnogi ljudi povezuju#ikreerskim kontekstom kada vide ovaj hashtag, želim razjasniti: #ikre nosi univerzalnu poruku. To je moj podsjetnik i poziv svima nama da ulažemo u obrazovanje, nauku i intelektualni razvoj, bez obzira na situaciju – bilo da se radi o svečanosti, poslu ili opuštanju. Naša budućnost zavisi od znanja koje danas stičemo i dijelimo. Kroz moje uloge – profesora, akadem#ikredirektora i oca – nastojim podsjećati na ovu jednostavnu, ali moćnu poruku.

Za mene, #ikre znači:
• Čitaj, da bi razumio svijet.
• Uči, da bi doprinio njegovom razvoju.
• Rasti, da bi nadmašio svoje granice.

Zašto?
Zato što vjerujem da je znanje temelj svakog napretka.
Zato što smo tek na prvoj stranici razumijev#ikresvijeta.
Zato što svaka promjena počinje učenjem.

U današnjem svijetu, gdje nas informacije preplavljuju, a pažnja nam je ograničena, #ikre nas podsjeća na bitno: neprestano istražuj, preispit#ikreprodubljuj svoje znanje.

Stoga, širite znanje, postavljajte pitanja i nikada ne prestajte učiti. Jer svijet je knjiga – a mi smo na prvoj stranici. #Ikre … See MoreSee Less